U Istanbulu nikako nećete ostati gladni ni žedni :)
Kud god krenete ima nešto za pojesti, cijene su pristupačne, svi ljubazni, ali i napadni.
To nisam imala priliku doživjeti do sada, doslovce vas vuku za rukav "Gud prajs for ju maj frend" i sad se smijem dok pišem ( napisala sam tako gramatički netočno namjerno, da nebi mislili ;)
Turci su pravi trgovci, ali o tome ću vam ispričati u postu o bazarima.
Prva slika je čaj od jabuke, eh što sam ga se napila :) jedanput od jabuke pa crni i tako naizmjence kroz dan, otprilike 7 komada :)
Cijena oko 2Tl pa do 4Tl koliko je bio u našem dragom Farosu.
Nažalost u 4 dana nisam uspjela probati jako puno, ali šta god smo pojeli je bilo fino.
Moj savjet vam je da ne jedete u neposrednoj blizini turističkih znamenitosti, jer vam je uvijek skuplje, prošećite malo, i gledajte di jedu domaći :)
Uz jelo uvijek dobijete nešto kao naš mlinac posipano bijelim i crnim sezamom.
Nikako nemojte propustiti popiti svježe cijeđeni tj. prešani sok nara :)
A prije još slanoga, malo o slatkome :) Istanbul je raj za sladokusce, kad pogledate u izloge slastičarna srce
vam stane ( barem meni ) i neznate što da izaberete. Osim po baklavi poznati su i po podinzima i raznim slatkišima na bazi meda i orašastih plodova.
Meni je najbolja baklava sa pistaciom bila u Güllüoğlu baklavaci.
I još nekoliko puta sam tamo svratila, a ja inače ne volim baklavu :)
Najbolja baklava od čokolade i pistacia je bila u Ali Usta, mhm onako okus po nougattu. A odmah do Ali Usta slastičarna Hafiz Mustafa također jedna od najpoznatijih ali nas nije toliko oduševila. Grad je pun malih slastičarna, i mislim da gdje god uđete nećete pogriješiti.
Ajmo opet na red slanog :)
Nemojte propustiti balik ekmek ( riba u kruhu ) na Eminonu, peku ju na brodovima, privući će vas milijun ljudi, miris, odlično za prizalogajiti :)
Nemojte misliti da se jelo samo po restoranima, na svakom koraku vas zove miris kebaba, punjeni krompir, kesteni, dagnje i nezaobilazna peciva sa sezamom - simit :)
Pa opet malo slatkog :)
A kada ste plavuša u Istanbulu dobijete uz čaj i poslasticu, dobijete i čaj ali i upiranje prstom, i razne upade :)
Dašak Pariza u Kadikoyu :)
I za kraj pogled koji smo imale svako većer u Farosu, na čaju :) Tamo smo već postale domaće, upoznale i konobare i vlasnika, ugodna atmosfera, rasplesani konobari i kuhari, dobra hrana, Faros nam je baš prirastao srcu :)
